Gledište, meditacija i ponašanje

 
 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Vrh stranice

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Vrh stranice

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Vrh stranice

 

 

 

 

 

                                  Kunzig Šamar Rinpoče

 

 

 

 

Pojam gledišta se odnosi na pravilno razumevanje budističkog puta. Meditacija je praksa, a ponašanje je disciplina neophodna za ostanak na putu. Gledište je detaljni priručnik za meditaciju. Bez dovoljnog poznavanja učenja, mnoge prepreke nastaju usled grešaka u praksi. Prirodno, ako o meditaciji ništa ne znate, greške nećete ni prepoznati. Zato je potrebno da, pre nego što počnete da praktikujete, razvijete pravilno razumevanje. Tada ćete moći da prepoznate prepreke i vaša meditacija će napredovati. Na ovaj način su gledište i meditacija povezani.

Ponašanje je zasnovano na razumevanju karme. Ispravno ponašanje znači osigurati da dela, kako telesna, tako i verbalna, ne budu pod uticajem uznemiravajućih emocija. Ako su dela pod njihovim uticajem, stvara se negativna karma. Na primer, ako dopustimo da budemo vodjeni gnevom, ljude ćemo povredjivati, možda i ubijati. Sa gnevom kao motivacijom, nastaje mnogo negativnosti. Ispravno ponašanje znači osloboditi se takvih uticaja i umesto toga obezbediti da našim postupcima upravljaju pozitivna stanja, kao što je saosećanje.

Poput meditacije, i ponašanje je zasnovano na gledištu, jer pravilno razumevanje prirodno vodi ispravnom ponašanju. Neki ljudi imaju problema sa ovim. Na primer, ako razumemo učenja i imamo pravilno gledište, ali ih ne sledimo, to će nam doneti teškoće sa našim emocijama. Čak i učeni ljudi mogu da postupaju negativno, jer je moguće da osoba ima pravilno gledište, bez pravilne meditacije. Meditacija je sredstvo za pokoravanje negativnih emocija, a pravilno gledište nam pruža razumevanje kako da ih pokorimo. Ako želimo da ostvarimo oslobodjenje, onda su negativne emocije naš pravi neprijatelj.

Možemo da naučimo kako da prevazidjemo uznemiravajuće emocije proučavajući Abidarmakošu. Ovaj tekst detaljno objašnjava kako da prevazidjemo negativne emocije, čak i koliko dugo će proces trajati. Takva učenja mogu biti pronadjena i u Pradjnaparamiti, kao i na nivou Vadjrajane, u Sambo ngag gi donu. Ovde je izračunato da su potrebne tri godine, tri meseca i tri dana kako bismo praksom prevazišli sve samsaričke probleme. Izučavanjem takvih tekstova postajemo učeni i shvatamo put. Ipak, neko ko je završio trogodišnje povlačenje, mogao bi da sedi na tronu i sve da recituje napamet, a da uopšte nije prosvetljen. U ovakvom slučaju, emocije su još uvek jače od znanja, jer osoba nije ostvarila direktno iskustvo puta. Emocije mogu da nadjačaju gledište ako nisu prevazidjene meditacijom.

Na putu se nalaze brojne prepreke. One će vam pokazati kakav ste vi zapravo praktičar Darme. Da biste meditirali, potrebno vam je pravilno razumevanje, inače ćete napraviti mnoge greške. Meditacija bez razumevanja je veoma rizična. Možete znati ponešto o meditaciji, ali to nije dovoljno da bi vam se praksa razvijala tokom dužeg vremenskog perioda.

Nije dovoljno samo se nadati najboljem. Prevazilaženje prepreka pretpostavlja uzrok i posledicu i znanje da su sve stvari povezane. Ponašanje ima veze sa karmom. Oblik ponašanja koji bi trebalo primenjivati zavisi od nivoa prakse. U Vadjrajani, važna je samaja. Samaja označava ispravno ponašanje, i to ne samo u kontekstu primljene inicijacije i meditacije na odredeni Buda aspekt, već se odnosi se na izbegavanje bilo kakvog ponašanja koje bi moglo da bude štetno za našu praksu. Na primer, ako intenzivno praktikujete meditaciju umirivanja uma (tib. šine, skt. šamata), a za to vreme mislite kako biste radije praktikovali napredniju meditaciju poput Mahamudre, onda pravite grešku. Nije ispravno ponašanje raditi neku praksu pre nego što je stvorena dobra osnova. Naravno, želja da praktikujemo napredniju meditaciju poput Mahamudre je pozitivna. Ali, ovde predstavlja prepreku. Ako sada ne možete uspešno da praktikujete šine, nećete moći ni Mahamudru kasnije. Takodje je rečeno da ne bi trebalo previše da jedete ako intenzivno praktikujete šine. Ako mnogo jedete i postanete pospani, ne možete dobro da praktikujete meditaciju umirivanja uma. Zato je Buda govorio da monasi ne bi trebalo da imaju večernji obrok.

Prema tome, gledište, meditacija i ponašanje su praktično povezani. Budizam se ne bavi propisivanjem pravila, već podučava praktičnim stvarima kako bi bili postignuti odgovarajući rezultati. Ne postoje proizvoljna pravila, na primer, da morate da nosite odredjenu kapu kako biste pripadali religiji, čak iako ja imam Crvenu krunu (tradicionalni atribut Šamar Rinpočea).

U najširem smislu, pravilno gledište znači shvatati smisao Madjamake. Madjamaka je suština svih naprednih praksi Mahamudre i Maha Atija. Ni jedna od ovih naprednih meditacija se ne može praktikovati bez razumevanja gledišta Madjamake. Možda postoje neke druge meditacije za koje ja ne znam, ali ovo su meditacije koje vode budinstvu. Madjamaka prvo objašnjava pravilno gledište. Na osnovu ovoga su nastali posebni metodi, nazvani Mahamudra i Maha Ati. Ove meditacije se prezentiraju odvojeno od Madjamake. Na primer, ritualno izvodenje Čod prakse* - kako se koristi veliki damaru (ritualni bubanj) itd. - to nije objašnjeno u Madjamaci. Ali, bez Madjamake nije moguće raditi ovu praksu. Ona je više od puke muzike.

U Mahamudri i Maha Atiju, mnogo se govori o prirodi uma. To znači da kada meditant spozna stvarno značenje Mahamudre i Maha Atija, trenutno će se prosvetliti. Pokušajte. Mi se često šalimo u vezi toga. Mnogi ljudi koji izučavaju ova učenja kažu: "Mahamudra i Maha Ati su najviše meditacije. Izučavao sam ih mnogo godina i sada znam." Ali, to bi značilo da su već dugo prosvetljeni. Prepoznati prirodu uma, znači prosvetliti se. U učenjima Maha Atija je rečeno da ako započnemo sa ovom praksom uveče, sledećeg jutra bićemo prosvetljeni. Ako započnemo ujutru, prosvetlićemo se uveče. To je samo dvanaest sati, zar ne? Ako neko kaže da to zna zato što je proučavao mnogo godina, ali još uvek nije prosvetljen, šta onda on zapravo zna? To nije tako jednostavno.

Možda ste čuli da je potrebno da gurua vidite kao suštinu svih Buda. Recimo da sam pristao da budem vaš guru i da vam pokažem prirodu vašeg uma. Možda biste bili veoma uzbudjeni jer bi to bilo nešto veoma direktno i posebno. Posle biste se vratili kući i rekli: "Danas sam dobio naprednu meditaciju od svog gurua." Ali pogledajte se - šta se u vama zapravo promenilo? Tada biste morali da se vratite gledištu, meditaciji i ponašanju.

Milarepa je primio učenja od Marpe, a onda je praktikovao sam. Njegovo ponašanje se sastojalo od dvadesetčetvoročasovne, potpuno koncentrisane prakse u pećini. Ali, on je takodje ispevao mnoge pesme. Često bi nakon meditacije ispevao pesmu. Zašto je to radio? Njegovo znanje o meditaciji je vodilo njegovu praksu i često je pevao pesme kako bi se podsetio onoga što je naučio. Tokom prakse, odredjeni metodi su mu bili potrebni u odredjenim trenucima, pa bi komponovao stih kako bi se podsetio svog znanja. Iako nikada nije izučavao poeziju, bio je dobar u stvaranju pesama. Kad god je bilo neophodno za njegovu meditaciju, komponovao je preciznu pesmu. Ako pročitate Milarepinu biografiju, videćete da je stvarao pesme u važnim trenucima svoje prakse. Kada je nailazio na prepreke, prisećao se različitih metoda. Na ovaj način je Milarepino znanje vodilo njegovu meditaciju.

Madjamaka precizno i logički ukazuje da fenomeni i bića nemaju stvarno postojanje, zatim od čega se sastoji mentalna konfuzija i kako iluzija nastaje u umu. Uči nas kako da se, pomoću prakse, oslobodimo neuroza, vezanosti, i naviknutog verovanja u stvarno postojanje. Svega ovoga možete da se rešite jer ste ga veoma precizno razumeli pomoću učenja Madjamake. Prema Madjamaka učenju o praznini, svi supstantivni fenomeni su skupovi (skt. skande) sastavljeni od čestica. One se zatim ispituju metafizički, raščlanjivanjem svega, sve dok ne otkrijete da ni najmanji atomi ni čestice nemaju stvarno postojanje. Zatim, na isti način ispitujete mentalne projekcije. Objašnjeno je da je sam um praznina, da je skup trenutnih misli, od kojih ni jedna ne postoji nezavisno, već da jedna prouzrokuje drugu. Prema tome, ni um nema stabilno postojanje. Tako Madjamaka objašnjava prazninu. Ali, ako udarimo zid, ruka će nas još uvek boleti. Iako pomoću logike shvatate da nema stvarnog postojanja, vi nemate iskustvo šta to stvarno znači. Ne radi se o tome da jednostavno tvrdimo kako ništa ne postoji. Sama logika nije dovoljna da bismo uklonili iluziju. Na osnovu gledišta Madjamake, neophodno je praktikovati meditacije koje su na odredjeni način zasnovane jedna na drugoj.

Šta ćemo postići na ovaj način? Madjamaka ukazuje da su sve stvari prazne. Ali mi ne želimo da ostvarimo puku prazninu - koja bi korist bila od toga? Smisao praznine je da ostvarimo dublje razumevanje uma pomoću Mahamudre, koja je srž Madjamake. Ni spoljašnji svet ni naša tela nas ne drže zarobljenim u samsari. Ni univerzum, ni naša tela nisu u samsari - već je naš um. Cilj je, preciznom logikom Madjamake, ispitati um. Kada ste na pravilan način usmereni ka umu, tada imate pravilno gledište. Da bi ste ovo gledište u vezi uma pretvorili u praksu, jednostavno dopustite umu da doživi ovo gledište. Tada ćete u trenu ostvariti iskustvo Mahamudre.

Da biste imali iskustvo Mahamudre, neophodna je jaka koncentracija. Zato je toliko važno prvo praktikovati šine. Bez stabilnosti šinea, gledište uma će biti poput plamena na vetru. Jednog trena će biti tu, a sledećeg će nestati. Ako pokušate da imate ispravno gledište bez mentalne stabilnosti, onda će se možda pojaviti kratkotrajni uvid, ali neuvežbani um neće biti u stanju da ga zadrži. Pre nego što budete u stanju da neprekidno održavate gledište, izjave poput "moguće je prosvetliti se u trenu" nemaju nikakvog smisla.

Prvo razvijte gledište, zatim pomoću njega ostvarite direktnu spoznaju uma i održavajte je neprekidno. Kada je razvijeno pravilno gledište uma, to je probudjenje iz neznanja. Ali, gledište mora biti stalno održavano. Bez mentalne stabilnosti će nestati.


*Tantrička praksa ubijanja ega, simboličkim nudjenjem svog tela.