U
okviru tri budistička vozila (1) postoje
različite filozofske škole koje su razvili Budini učenici, nakon
pažljive analize i razmišljanja o smislu njegovih učenja. Različite
škole mišljenja odgovaraju različitim gledištima, koja su proistekla
iz ove analize.
Sam
Buda dao je ova učenja u Kalačakra i Hevadjra tantri, ne objašnjavajući
ih na sistematičan način, u smislu osnove, puta i ploda, kao
što je kasnije činjeno.
Dve
od četiri glavne filozofske škole pripadaju vozilu "Onih
koji slušaju" (Šravake), tj. tradiciji Hinajane. To su
Vaibašika i Sautrantika.
Vaibašike
tvrde da su spoljašnji fenomeni sačinjeni od suptilnih, nedeljivih
čestica ili atoma, a da je svest ili um - unutrašnji aspekt
- sačinjen od nedeljivih momenata svesti. Za ove nedeljive čestice
i momente svesti kažu da imaju relativno i apsolutno postojanje;
relativno u smislu da je gruba fizička materija sastavljena
od mnoštva suptilnih čestica, a apsolutno u smislu njihove nedeljivosti.
Osim toga, oni tvrde da se objekti mogu neposredno opažati čulima.
Sautrantike,
u principu, takođe veruju u najmanje čestice i momente svesti,
ali kažu da se objekti ne mogu opažati neposredno, putem čula,
jer veza između nematerijalne svesti i materijalnog sveta nije
moguća. Oni afirmišu supstancu čija se slika može opaziti čulima.
Ovo
stanovište pobija Ćitamatra ili "Samo-um"
škola Mahajane (2). Ona tvrdi da nije
moguće neposredno opažati spoljne materijalne objekte, jer su
oni po prirodi različiti od uma koji ih opaža. Iz ovoga sledi
zaključak da ne može biti ničeg drugog osim uma, jer šta god
da je opaženo mora imati istu prirodu kao i sam um, inače ne
bi bilo moguće opaziti ga. Supstanca skrivena iza transmitera
nikada ne bi mogla da bude opažena i stoga nikada ne bi mogla
da postoji za našu opažajuću svest.
Prema
tome, sledbenici Ćitamatre veruju u stvarno postojeću svest.
Oni govore o tri prirode ili obeležja postojanja:
- Imputirani fenomeni: ovo se odnosi na imputaciju šest objekata
svesti, u vezi sa pogrešnim konceptom stvarnog i nezavisnog
postojanja.
-
Zavisni fenomeni: osnovna svest u kojoj su sve impresije uskladištene
kao seme, a drugi aspekti svesti postoje kao kontinuum sličnih
momenata koji stalno utiču jedni na druge, u formi uzroka i
posledice. Osoba razdvaja opažanje spoljašnjih objekata od unutrašnjeg
opažajućeg uma, i na ovaj način razvija dualističko prianjanje.
Ova
dva obeležja postojanja čine relativnu istinu. Apsolutnu istinu
čini treća karakteristika postojanja:
-
Apsolutno prisustvo: um je po prirodi nesastavljen i slobodan
od svih imputiranih i zavisnih fenomena. Ovo se naziva nekonceptualnom
svešću, oslobođenom dualnosti.
U
okviru Ćitamatra škole možemo razlikovati sledbenike istinitog
aspekta i sledbenike obmanjujućeg aspekta, zavisno od toga da
li tvrde da se spoljašnji fenomeni opažaju onakvima kakvi stvarno
jesu, ili ne.
Najviša
filozofska škola budizma je Madjamaka (tib.
Uma). Naziv znači "Čak ni sredina" (3).
To znači da se gledište Madjamake ne nalazi čak ni na sredini,
između dva ekstrema egzistencijalizma i nihilizma. Nalazi se
izvan svih fiksnih referentnih tačaka. Fenomeni su izvan svih
parova suprotnosti.
Do
savršene spoznaje relativne istine dolazi kada shvatimo da fenomeni
nemaju nikakvu stvarnu supstancu. Iako se pojavljuju, oni su
poput odraza meseca na vodi.
Savršena
spoznaja apsolutne istine je stanje uma oslobodeno svih mentalnih
fabrikacija - prirodno stanje u kome se prepoznaje da su svi
fenomeni prazni od inherentnog postojanja.
Na
ovaj način, osnova gledišta Madjamake je neodvojivost dve istine
- relativne i apsolutne. Putem se napreduje praktikovanjem neodvojivosti
dve akumulacije - zasluga i mudrosti.
Plod
je spoznaja neodvojivosti dva Budina tela. Telo istine (4)
i tela forme (5), koja se dobijaju ostvarivanjem
dobrobiti za sebe i druge.
Razlikujemo
Sutra- i Tantra Madjamaku. Sutra Madjamaka
se dalje deli na Rangtong (bukvalno: prazan od sebe)
i na jedan deo Šentonga (bukvalno: prazan od drugoga).
Drugi deo Šentonga odnosi se na Tantra Madjamaku. Rangtong se
dalje deli na škole Svatantrike i Prasangike.
Ove dve škole tvrde da ne postoji ni sopstvo osobe, kao ni sopstvo
fenomena. One pobijaju dva ekstremna stanovišta materijalizma
i nihilizma pomoću pet različitih rezonovanja.
Razlika
između dva gledišta je u tome što Svatantrike govore o relativnoj
stvarnosti kako bi došli do apsolutne stvarnosti, dok Prasangike
pobijaju sva stanovišta putem silogizama i ne ulaze u relativnu
stvarnost. Učenja Šentonga se odnose na treće okretanje točka
Darme (6), gde se konačna stvarnost naziva
Buda priroda, koja je prisutna u svim osetnim bićima.
Ako
praktikujemo učenja Tajne mantre (7),
tj. Tantre, potrebno je da kombinujemo gledišta Rangtonga i
Šentonga, na isti način kao što su ptici potrebna oba krila
da bi letela.
Jasno
razumevanje ove četiri filozofske škole budizma otklanja sva
pogrešna gledišta i zato je veoma važno sredstvo za postizanje
savršenog budinstva.
|